zvȗčan

zvȗč|an prid. 〈odr. -čnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3. {{001f}}{{/c}}〈odr.〉 (+ potenc.) term. {{c=0}}koji se odnosi na zvuk {{/c}}[∼ni krak; ∼na kuka; ∼na kutija; ∼na stijena]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ni film {{c=0}}film koji ima zvuk; ton film, {{/c}}opr. nijemi film{{c=0}}; {{/c}}∼ni glas fon., {{c=1}}v. {{ref}}zvučnik{{/ref}}, {{/c}}opr. bezvučnik{{c=0}}; {{/c}}∼ni udar {{c=0}}jaki prasak koji se čuje od zvučnog vala kada zrakoplov probije zvučni zid, tj. leti brzinom većom od brzine zvuka; {{/c}}∼ni val fiz. {{c=0}}horizontalno progresivno titranje u elastičnom mediju kojim se prenosi zvuk; {{/c}}∼ni zid fiz. {{c=0}}nagli veliki porast aerodinamičkog otpora kretanju tijela pri brzinama koje se približuju brzini zvuka{{/c}}