Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
opaljen — òpāljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. s vanjske strane zahvaćen posljedicama paljenja, takav da se vidi da je bio izložen vatri ili gorenju (npr. kad se užarenim tijelom ili lećom koja pribire zrake Sunca nanesu šare na površinu drva) 2.… … Hrvatski jezični portal
opalíti — in opáliti im, in opáliti im dov. (ȋ á; á) star. 1. ožgati, osmoditi: ogenj je opalil drva; opalil se boš, če boš stal tako blizu ognja; ob svetilki si je opalil lase / sonce ga je opalilo / premočno škropivo lahko opali liste / slana je opalila … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dȍma — pril. razg. 1. {{001f}}kod kuće [imam to ∼ imam to kod kuće] 2. {{001f}}kući [idem ∼ idem kući] ⃞ {{001f}}nisu mu svi ∼ nisu mu sve daske u glavi, nije priseban ni suvisao u mišljenju; pomaknut (je), udaren (je), opaljen (je); ȕ boga ∼ ekspr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȑpa — kȑp|a ž 〈G mn kȓpā〉 1. {{001f}}pojedinačan komad platna namijenjen određenoj svrsi [kuhinjska ∼a] 2. {{001f}}razg. loš odjevni predmet 3. {{001f}}pejor. osoba bez časti i dostojanstva [prava ∼a] ∆ {{001f}}crvena ∼a ono na što netko nasrće (kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lètjeti — (∅) nesvrš. 〈prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉 1. {{001f}}kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. {{001f}}kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [∼ svemirom] 3. {{001f}}a. {{001f}}biti bačen u zrak [leti kamenje] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȗnjen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije sasvim normalan; pomaknut, trknut, opaljen, udaren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàvr̄nūt — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}(∅, na što) cijepljen (o biljkama), {{c=1}}usp. {{ref}}navrtati{{/ref}} 2. {{001f}}razg. koji je na svoju ruku, koji je malo ná se, koji je pomalo čudan, pomaknut, udaren, opaljen (onda kad ima neku izraženiju sklonost… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opáliti — svrš. 〈prez. òpālīm, pril. pr. īvši, imp. opáli, prid. rad. opálio, prid. trp. òpāljen〉 1. {{001f}}(∅) izbaciti zrno ili sačmu (o vatrenom oružju) 2. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}zahvatiti vatrom ili izvorom topline po površini [opalilo ga je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùdaren — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je oštećen od udara [∼ automobil], {{c=1}}usp. {{ref}}udariti{{/ref}} 2. {{001f}}pren. koji je ćaknut [∼ mokrom čarapom (krpom) (po glavi)]; opaljen, trknut, {{c=1}}usp. {{ref}}poremećen (2){{/ref}}, {{ref}}pomaknut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
letjeti — lètjeti (Ø) nesvrš. <prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje> DEFINICIJA 1. kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [letjeti svemirom] 3. a. biti bačen u zrak [leti kamenje] b. pren.… … Hrvatski jezični portal
