lètjeti

lètjeti (∅) nesvrš. 〈prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. {{001f}}kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. {{/c}}[∼ svemirom] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}biti bačen u zrak {{/c}}[leti kamenje] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}izmjenjivati što energično između zavađenih osoba {{/c}}[lete udarci; lete psovke] {{c=0}}4. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}kretati se velikom brzinom; hitati, juriti, žuriti se, trčati b. {{001f}}u vremenskom smislu: prolaziti, protjecati, ob. u zn. prebrzo {{/c}}[vrijeme leti] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}pren. razg. {{c=0}}biti izbačen sa službenog položaja ili s radnog mjesta {{/c}}[zbog jedne greške leti se s posla]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}leti leti 〈3. l. jd od letjeti〉 razg. žarg. fam. {{c=0}}(u obraćanju sugovorniku i onome tko nije prisutan, u svim licima jednine i množine kao dio predikata) malo lud, takav da govori ono što ne dolazi u obzir, lakomislen, suviše smion u idejama koje su luckaste, luckast, pomaknut, drmnut, udaren, opaljen; šuk-šuk {{/c}}[A: Joj, daj mi taj prsten, evo ti bombon. B: Jesi li ti malo leti leti!]