Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
okomit — òkomit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. razg. koji je upravljen odozgo prema dolje, za razliku od kos i vodoravan; vertikalan 2. mat. koji stoji pod kutom od 90o u odnosu na svoju podlogu, koji s njome čini pravi kut ETIMOLOGIJA o (b) + *komъ:… … Hrvatski jezični portal
okomito — òkomito pril. DEFINICIJA na okomit način; okomice ETIMOLOGIJA vidi okomit … Hrvatski jezični portal
grȅbēn — m 〈N mn eni〉 1. {{001f}}a. {{001f}}usko i oštro sljeme brda ili planine b. {{001f}}strm, okomit i gol uspon u planini 2. {{001f}}stijena koja s dna dolazi do pod površinu ili strši iz površine mora ili rijeke [koraljni ∼] 3. {{001f}}mjesto na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
normála — normál|a ž 1. {{001f}}mat. pravac koji zatvara pravi kut sa zadanim pravcem ili ravninom; okomica, vertikala 2. {{001f}}razg. obično, redovito, ispravno stanje [vratio sam se u ∼u]; prosjek ∆ {{001f}}∼a krivulje (u nekoj točki) mat. pravac okomit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȅrpendikulāran — pȅrpendikulār|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}razg. koji je upravljen odozgo prema dolje (za razliku od kosog i vodoravnog) 2. {{001f}}term. koji stoji pod kutom od 90° u odnosu na svoju podlogu, koji s njom zatvara pravi kut; okomit ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
simetrála — ž mat. pravac (tj. simetrala nekog skupa točaka u ravnini) s obzirom na koji je dani skup točaka osno simetričan; raspolovnica, sumjernica ∆ {{001f}}∼ dužine mat. pravac koji prolazi polovištem te dužine i okomit je na nju; ∼ kuta mat. pravac… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȗp — m 〈G stúpa, N mn st‹povi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}arhit. samostojan okomit potporanj od različitih materijala i presjeka koji teret prenosi na čvrstu podlogu (sastoji se od temelja, stupa i glavice) kolona b. {{001f}}drveni, metalni ili betonski… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȅrtikālan — vȅrtikāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je uspravan; okomit 2. {{001f}}koji se nalazi točno iznad (glave i sl.) ✧ {{001f}}lat. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òkomito — pril. na okomit način; okomice … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
simetrala — simetrála ž DEFINICIJA mat. pravac (tj. simetrala nekog skupa točaka u ravnini) s obzirom na koji je dani skup točaka osno simetričan; raspolovnica, sumjernica SINTAGMA simetrala dužine mat. pravac koji prolazi polovištem te dužine i okomit je na … Hrvatski jezični portal
