stȗp

stȗp m 〈G stúpa, N mn st‹povi〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}arhit. {{c=0}}samostojan okomit potporanj od različitih materijala i presjeka koji teret prenosi na čvrstu podlogu (sastoji se od temelja, stupa i glavice) kolona b. {{001f}}drveni, metalni ili betonski nosač električnih, telefonskih i sl. vodova {{/c}}[telefonski ∼; električni ∼]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}bandera, stub 2. {{001f}}a. {{001f}}masa leda, stijenja koja nalikuje stupu b. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}vizualan dojam velike količine čega (dima, prašine i sl.) koja se diže uvis 3. {{001f}}{{/c}}(čega) retor. pren. {{c=0}}onaj koji nosi veliki teret nekoga pothvata, na kojemu nešto počiva {{/c}}[∼ kluba; ∼ čitavog projekta]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}stub

∆ {{001f}}{{/c}}∼ sramote{{c=0}}; {{/c}}∼ srama{{c=0}}; {{/c}}sramotni ∼ pov. {{c=0}}uz njega se veže osoba koja se izvrgava javnoj sramoti zbog različitih prijestupa (prostitucije, klevetanja, krađe itd.)

⃞ {{001f}}{{/c}}privezati (pribiti itd.) na ∼ sramote (na ∼ srama, na sramotni ∼) pren. {{c=0}}u javnom životu organizirano, promišljeno, složno raditi na sramoćenju ili osramoćenju koga tko to ne zaslužuje, pretjerano isticati javno čije nedostatke u zloj nakani; {{/c}}stajati kao ∼ {{c=0}}1. {{001f}}biti postojan 2. {{001f}}biti nepomičan, ukočen (kad se očekuje pokret, kretanje ili gibljivost){{/c}}