òdbiti

òdbiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. {{001f}}oduzeti od iznosa, ne uračunati {{/c}}[∼ od plaće] {{c=0}}c. {{001f}}odbaciti kome što, ne usvojiti, ne prihvatiti, ne pristati {{/c}}[∼ prijedlog; glatko ∼; ne daj se ∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}odskočiti nakon udara o neku površinu (o predmetu); odbaciti se (4) b. {{001f}}promijeniti smjer širenja valova (o svjetlosti)

⃞ {{001f}}{{/c}}odbij mu na mladost (glupost, brzinu, smušenost itd.) {{c=0}}oprosti mu zbog toga, blaže mu sudi; {{/c}}∼ napad {{c=0}}izdržati napad, prisiliti neprijatelja na uzmak; {{/c}}∼ od sebe {{c=0}}1. {{001f}}željeti se riješiti koga (koji dosađuje itd.) 2. {{001f}}čin kojim majka tjera mladunče da se brine o sebi (u sisavaca); {{/c}}∼ od sise {{c=0}}odučiti dijete da siše majčino mlijeko{{/c}}