isturiti — ìsturiti (što, koga) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsturen> DEFINICIJA 1. pomaknuti naprijed dio tijela; istaknuti, izbaciti [isturiti prsa] 2. razg. proviriti, izviriti [isturiti glavu kroz prozor] 3. poslati daleko naprijed; … Hrvatski jezični portal
isturati — istúrati (što, koga) nesvrš. <prez. ìstūrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isturiti ETIMOLOGIJA vidi isturiti … Hrvatski jezični portal
istúrati — (što, koga) nesvrš. 〈prez. ìstūrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isturiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
napúćiti — (što) svrš. 〈prez. nàpūćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàpūćen〉 (o usnama) izbočiti, isturiti (kao pri izgovoru glasa o); naškubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìsprćiti — (što) svrš. 〈prez. ìsprćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprćen〉 isturiti, izbočiti [∼ usta] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìspupčiti — (što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìspupčen〉 isturiti, izbočiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isprćiti — ìsprćiti (što) svrš. <prez. ìsprćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprćen> DEFINICIJA isturiti, izbočiti [isprćiti usta] ETIMOLOGIJA is + v. prćiti … Hrvatski jezični portal
ispupčiti — ìspupčiti (što, se) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìspupčen> DEFINICIJA isturiti, izbočiti ETIMOLOGIJA vidi ispupčen … Hrvatski jezični portal