- zȃpljena
- zȃpljena ž {{c=0}}čin ili postupak kojim se što zapljenjuje; ovrha{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zȃpljena
Look at other dictionaries:
zapljena — zȃpljena ž DEFINICIJA čin ili postupak kojim se što zapljenjuje; ovrha ETIMOLOGIJA vidi zaplijeniti … Hrvatski jezični portal
egzekúcija — ž 1. {{001f}}provedba, izvršenje smrtne osude; smaknuće 2. {{001f}}pravn. zapljena dužnikove imovine po pravomoćnoj sudskoj presudi; ovrha, zapljena, pljenidba 3. {{001f}}razg. izvršenje neke drastične odluke ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
egzekucija — egzekúcija ž DEFINICIJA 1. provedba, izvršenje smrtne osude; smaknuće 2. pravn. zapljena dužnikove imovine po pravomoćnoj sudskoj presudi; ovrha, pljenidba, zapljena 3. razg. izvršenje neke drastične odluke ETIMOLOGIJA lat. exsecutio ≃ exsequi:… … Hrvatski jezični portal
konfiskácija — ž pravn. admin. oduzimanje, zapljena imovine bez naknade, ob. u korist države, u rjeđim slučajevima na osnovi sudske presude … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍvrha — ž 〈D L òvrsi〉 pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pljènidba — ž 〈G mn dābā/ ī〉 1. {{001f}}prisvajanje, oduzimanje imovine, ob. na temelju pravnog dokumenta; zapljena, ovrha 2. {{001f}}zabrana raspolaganja imovinom zbog neplaćena duga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁpt — m reg. ekspr. 1. {{001f}}strogo utvrđen red; stega, disciplina [držati koga u ∼u] 2. {{001f}}zaustavljanje daha, nagla teškoća astmatičara 3. {{001f}}pravn. zast. reg. sekvestracija, zapljena ✧ {{001f}}tur. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovrha — ȍvrha ž <D L òvrsi> DEFINICIJA pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
konfiskacija — konfiskácija ž DEFINICIJA pravn. admin. oduzimanje, zapljena imovine bez naknade, ob. u korist države, u rjeđim slučajevima na osnovi sudske presude ETIMOLOGIJA vidi konfiscirati … Hrvatski jezični portal
pljenidba — pljènidba ž <G mn dābā/ ī> DEFINICIJA 1. prisvajanje, oduzimanje imovine, ob. na temelju pravnog dokumenta; zapljena, ovrha 2. zabrana raspolaganja imovinom zbog neplaćena duga ETIMOLOGIJA vidi plijen … Hrvatski jezični portal
