Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
egzekucija — egzekùcija dkt. Výkdyti, atli̇̀kti, reñgti, atidėti, stebėti egzekùciją … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
egzekucija — egzekúcija ž DEFINICIJA 1. provedba, izvršenje smrtne osude; smaknuće 2. pravn. zapljena dužnikove imovine po pravomoćnoj sudskoj presudi; ovrha, pljenidba, zapljena 3. razg. izvršenje neke drastične odluke ETIMOLOGIJA lat. exsecutio ≃ exsequi:… … Hrvatski jezični portal
egzekucija — egzekùcija sf. (1) TrpŽ 1. ko nors vykdymas prievarta, mušimas, kankinimas. 2. prk. nj. bėda, vargas: Tie vaikai tai tikra egzekucija: tik pavalgydink, ir vėl alkani Slm … Dictionary of the Lithuanian Language
ȍvrha — ž 〈D L òvrsi〉 pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovrha — ȍvrha ž <D L òvrsi> DEFINICIJA pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
kutor — kùtor m DEFINICIJA reg. izvršilac propisa o porezima i sličnim davanjima, onaj koji plijeni imovinu onome koji je ostao dužan; ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA v. egzekucija, egzekutor … Hrvatski jezični portal
egzekucijski — egzekúcījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na egzekuciju ETIMOLOGIJA vidi egzekucija … Hrvatski jezični portal
egzekutirati — egzekutírati (što) dv. <prez. egzekùtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. egzekùtīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA rij. (iz)vršiti egzekuciju; egzekvirati ETIMOLOGIJA vidi egzekucija … Hrvatski jezični portal
egzekutiva — egzekutíva ž DEFINICIJA pravn. izvršna vlast, za razliku od zakonodavstva i sudstva (legislative i jurisdikcije) ETIMOLOGIJA vidi egzekucija … Hrvatski jezični portal
egzekutivan — ȅgzekutīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji je izvršan, ovršan, prisilan ETIMOLOGIJA vidi egzekucija … Hrvatski jezični portal
