zapasti — zàpasti svrš. <prez. zàpadnēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zàpao> DEFINICIJA 1. (Ø) zaći, nestati (o Suncu) 2. (Ø) napadati (o snijegu) 3. (koga ili komu) pripasti, pasti u dio [da je dobro ne bi mene (nas) zapalo nisam u povlaštenom… … Hrvatski jezični portal
zapásti — pádem dov., stil. zapàl zapála (á ā) 1. v zvezi s sneg padajoč prekriti zemeljsko površino: ponoči je zapadel sneg; že sredi novembra je zapadel prvi sneg / brezoseb. zapadlo je več kot pol metra snega // v večjih količinah padajoč a) zakriti,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vr̀tlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}kretanje tekućine ili plina (ob. vode ili zraka) oko jedne točke ili osi; kovitlac 2. {{001f}}pren. brzo i naglo zbivanje i previranje događaja ⃞ {{001f}}zapasti u ∼ zapasti u burnu situaciju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zapadati — zàpadati (Ø, koga, komu) nesvrš. <prez. zàpadām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. zapasti 2. (Ø) koštati, imati cijenu izraženu u novcu ETIMOLOGIJA vidi zapasti … Hrvatski jezični portal
vrtlog — vr̀tlog m <N mn ozi> DEFINICIJA 1. kretanje tekućine ili plina (ob. vode ili zraka) oko jedne točke ili osi; kovitlac 2. pren. brzo i naglo zbivanje i previranje događaja FRAZEOLOGIJA zapasti u vrtlog zapasti u burnu situaciju ONOMASTIKA… … Hrvatski jezični portal
запала — [Запала] (1): Длъго ночь мрькнетъ, заря свѣтъ запала, мъгла поля покрыла, щекотъ славіи успе, говоръ галичь убуди. 10. Ср. Запасти, западати. 1. Зайти (заходить), скрыться (скрываться) о небесных светилах. Егда бо солнце … Словарь-справочник "Слово о полку Игореве"
nèdaća — nèdać|a ž 〈G mn nȅdāćā〉 nesretan ishod čega [zapasti u ∼e; snašle ga ∼e]; nevolja, zlo, teškoća, neprilika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁcati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}(što) stavljati u pac; kiseliti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}kupati se (u kadi ili moru, rijeci, ali bez plivanja); brčkati se b. {{001f}}dugo biti u vodi;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁsti — (∅) svrš. 〈prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž〉 1. {{001f}}izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen dolje i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razljútiti — (koga, se) svrš. 〈prez. ràzljūtīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ràzljūćen〉 1. {{001f}}(koga) učiniti da tko bude ljut, dovesti u stanje ljutnje; naljutiti, rasrditi 2. {{001f}}(se) zapasti u ljutnju, naljutiti se, rasrditi se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika