razljutiti — razljútiti (koga, se) svrš. <prez. ràzljūtīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràzljūćen> DEFINICIJA 1. (koga) učiniti da tko bude ljut, dovesti u stanje ljutnje; naljutiti, rasrditi 2. (se) zapasti u ljutnju, naljutiti se, rasrditi se… … Hrvatski jezični portal
razljútiti — im dov. (ū ȗ) zastar. razjeziti: njeno godrnjanje ga je razljutilo; ko je to slišal, se je zelo razljutil razljúčen tudi razljúten a o: biti razljučen; razljučena množica … Slovar slovenskega knjižnega jezika
razljućivati — razljućívati (koga, što, se) nesvrš. <prez. razljùćujēm, pril. sad. razljùćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razljutiti ETIMOLOGIJA vidi razljutiti … Hrvatski jezični portal
raspizditi — raspízditi svrš. <prez. ràspīzdīm, pril. pr. īvši, prid. rad. raspízdio> DEFINICIJA vulg. ekspr. 1. (se) razljutiti se, ponašati se bez kontrole 2. (koga) a. razljutiti b. zviznuti; raspičkati ETIMOLOGIJA raz + v. pizda … Hrvatski jezični portal
infòtati — (se) svrš. 〈prez. infòtām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ìnfotān〉 reg. razljutiti se, postati mrzovoljan ✧ {{001f}}mlet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ozlovòljiti — (koga) svrš. 〈prez. ozlòvoljīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ozlòvoljen〉 učiniti da tko bude zlovoljan, izazvati zlu volju, razljutiti, rasrditi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plànuti — (∅) svrš. 〈prez. plȁnēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. plànuo〉 1. {{001f}}a. {{001f}}naglo se razgorjeti, raspaliti se; buknuti [planula je vatra] b. {{001f}}pren. zasvijetliti (se), zasijati, sinuti [planulo je sunce] c. {{001f}}pren. jako i naglo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podìvljati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pȍdivljao〉 1. {{001f}}postati divlji, {{c=1}}usp. {{ref}}divljati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}jako se razljutiti [∼ od bijesa] b. {{001f}}postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
popízditi — svrš. 〈prez. pòpīzdīm, pril. pr. īvši, prid. rad. popízdio〉 vulg. 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}poludjeti od ljutnje, jako se razljutiti, izgubiti prisutnost duha, postati neuračunljiv (u jednom času) b. {{001f}}izgubiti duševnu svježinu, postati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
potkúriti — svrš. 〈prez. pòtkūrīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòtkūren〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}odozdo zakuriti; potpaliti [∼ vatru] b. {{001f}}pren. raspaliti, razljutiti [∼ koga] 2. {{001f}}uvaliti u nepriliku; naškoditi, napakostiti [∼ komu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika