- zàbāčen
- zàbāčen prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji je vrlo udaljen; zaostao, zanemaren, nerazvijen (o kraju, mjestu) {{/c}}[∼o selo]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zàbāčen
Look at other dictionaries:
zabačen — zàbāčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je vrlo udaljen; zaostao, zanemaren, nerazvijen (o kraju, mjestu) [zabačeno selo] ETIMOLOGIJA vidi zabaciti … Hrvatski jezični portal
Bôg — (bôg) m 〈V Bȍže, N mn bògovi/bȍzi jez. knjiž.〉 1. {{001f}}rel. a. {{001f}}stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta b. {{001f}}gospodar prirode ili dijela prirode i dijela duhovnog svijeta (Perun, Mars) 2. {{001f}}pren. razg. moćna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
náručan — prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji zgodno sjeda u ruku, kojim se spretno barata jer je prilagođen ruci oblikom, koji spretno leži u ruci kad se upotrebljava [∼ čekić], opr. nezgodan, nespretan, glomazan 2. {{001f}}razg. koji je pri ruci ili koji je … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
postráni — (mogući način pisanja uz: po strani) pril. 1. {{001f}}(∅) na stranu, tako da je zabačen ili zametnut, dalje od sredine ili od mjesta gdje se što zbiva [ostavljen ∼]; zanemaren 2. {{001f}}(čega) tako da se penje ili stoji uz jednu stranu čega [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vukojèbina — ž podr. zabačen kraj, zabačeno, zaostalo mjesto; selendra, bogu za leđima, vukodrčina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vukòdrčina — ž podr. zabačen kraj; vukojebina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zabáciti — (to, se) svrš. 〈prez. zàbācīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàbāčen〉 1. {{001f}}(što) smjestiti, staviti, baciti iza čega, hitnuti iza nečega 2. {{001f}}(što) zametnuti, zagubiti 3. {{001f}}(što) pomaknuti unazad [∼ glavu] 4. {{001f}}(se) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavùčen — prid. 〈odr. ī〉 zaklonjen daleko ustranu; udaljen, zabačen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁbītan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je zabačen, teško pristupačan (o kraju, selu, mjestu) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Bog — Bȏg (bȏg) m <V Bȍže, N mn bògovi/bȍzi jez. knjiž.> DEFINICIJA 1. rel. a. stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta b. gospodar prirode ili dijela prirode i dijela duhovnog svijeta (Perun, Mars) 2. pren. razg. moćna osoba, sila,… … Hrvatski jezični portal
