Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
naručan — náručan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji zgodno sjeda u ruku, kojim se spretno barata jer je prilagođen ruci oblikom, koji spretno leži u ruci kad se upotrebljava [naručan čekić], opr. nezgodan, nespretan, glomazan 2. razg. koji je pri… … Hrvatski jezični portal
naruku — nȁrūku pril. DEFINICIJA ob. u: FRAZEOLOGIJA ići naruku odgovarati, razvijati se u povoljnim okolnostima ETIMOLOGIJA vidi naručan … Hrvatski jezični portal
narukvica — nàrukvica ž DEFINICIJA 1. nakit koji se ob. nosi na ruci iznad šake (ali i na gležnju), javlja se u svim kulturama počevši od neolitika; brazleta, grivna 2. razg. iron. a. novac kojim se potplaćuje; mito b. policijske lisičine čime se zauzdaje… … Hrvatski jezični portal
naručje — nárūčje sr (nȁručāj m) DEFINICIJA položaj u kojem su predmeti ili osobe koje se nose obgrljeni rukama i oslonjeni na prednji dio tijela [biti kome u naručju; nositi koga u naručju; pasti kome u naručje pasti u zagrljaj] ETIMOLOGIJA vidi naručan … Hrvatski jezični portal
naručnik — náručnik m <N mn ici> DEFINICIJA 1. crkv. dio misnoga ruha koji se stavlja preko lijeve ruke 2. pov. dio oklopa od lakta do šake ETIMOLOGIJA vidi naručan … Hrvatski jezični portal
