- zvȗčno
- zvȗčno pril. {{c=0}}na zvučan način, sa zvučnošću; glasno, jasno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zvučno — zvȗčno pril. DEFINICIJA na zvučan način, sa zvučnošću; glasno, jasno ETIMOLOGIJA vidi zvuk … Hrvatski jezični portal
dı̏stinktīvan — dı̏stinktīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji se razlikuje od svih ostalih; individualan, razlikovan 2. {{001f}}koji pokazuje razliku 3. {{001f}}koji ne dolazi u pitanje; odlučen ∆ {{001f}}∼na obilježja lingv. glasovne su značajke pomoću kojih… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȍmko — pril. zvučno, sonorno, glasno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kùrdela — (kùrtela) ž reg. dugi, uski komad tkanine i sl. koji služi u razne svrhe (za vezanje, kao ukras, znak odlikovanja, kao dio uređaja za zvučno snimanje); vrpca, traka, gurdela ✧ {{001f}}mlet., tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sonórnōst — ž svojstvo onoga što je zvučno; zvučnost, zvonkost, milozvučnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vr̀pca — ž 〈G mn vŕpcā/vŕpcī〉 dugi, uski komad tkanine i sl. koji služi u razne svrhe (za vezanje, kao ukras, znak odlikovanja, kao dio uređaja za zvučno snimanje itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍnak — prid. 〈odr. nkī〉 koji jasno, zvučno odjekuje; zvučan, sonoran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍnko — pril. jasno, zvučno [zvučati ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȗčnōst — ž svojstvo onoga što je zvučno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sonornost — sonórnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je zvučno; zvučnost, zvonkost, milozvučnost ETIMOLOGIJA vidi sonant … Hrvatski jezični portal