- zvȗčnōst
- zvȗčnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}svojstvo onoga što je zvučno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zvȗčnōst
Look at other dictionaries:
zvučnost — zvȗčnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je zvučno ETIMOLOGIJA vidi zvuk … Hrvatski jezični portal
glàsnice — ž pl. tantum fiziol. artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍbiljēžje — sr 1. {{001f}}znak, biljeg, oznaka (na cesti, kući itd.) 2. {{001f}}bitna odlika, značajka, unutrašnji sadržaj, bit, karakter ∆ {{001f}}razlikovno (distinktivno) ∼ fon. glasovna značajka po kojoj se među sobom razlikuju fonemi (npr. zvučnost,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sonórnōst — ž svojstvo onoga što je zvučno; zvučnost, zvonkost, milozvučnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sonornost — sonórnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je zvučno; zvučnost, zvonkost, milozvučnost ETIMOLOGIJA vidi sonant … Hrvatski jezični portal
bliskozvučnost — blȉskozvūčnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA lingv. pojava da dvije ili više riječi imaju isti izraz, a različita značenja ETIMOLOGIJA v. blizak + v. zvuk, zvučnost … Hrvatski jezični portal
obilježje — ȍbiljēžje sr DEFINICIJA 1. znak, biljeg, oznaka (na cesti, kući itd.) 2. bitna odlika, značajka, unutrašnji sadržaj, bit, karakter SINTAGMA obilježja crkve oznake crkve, v. oznaka ; razlikovno (distinktivno) obilježje fon. glasovna značajka po… … Hrvatski jezični portal
glasnice — glàsnice ž pl. tantum DEFINICIJA fiziol. artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice ETIMOLOGIJA vidi glas … Hrvatski jezični portal
