Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zatajiti — zatájiti svrš. <prez. zàtājīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàtājen> DEFINICIJA 1. (koga, što) prešutjeti, prikriti, utajiti 2. (Ø) iznevjeriti, podbaciti, zakazati ETIMOLOGIJA za + v. tajiti … Hrvatski jezični portal
zatajíti — ím dov., zatájil (ȋ í) 1. z besedo, kretnjo izraziti, da osebek ni storilec tega, česar je obdolžen: zatajiti krajo; na zaslišanju je vse zatajil; zatajil je, da bi jih izdal / vse to si vedel, zakaj si zatajil // zatrditi, da kako dejstvo, ki… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zatajivati — zatajívati (koga, što, Ø) nesvrš. <prez. zatàjujēm, pril. sad. zatàjujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zatajiti ETIMOLOGIJA vidi zatajiti … Hrvatski jezični portal
otkázati — svrš. 〈prez. òtkāžēm, pril. pr. āvši, prid. trp. òtkāzān〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}dati otkaz, raskinuti neki odnos [∼ stan] b. {{001f}}ne izvršiti nešto dogovoreno, najavljeno [∼ predavanje; ∼ predstavu] 2. {{001f}}(∅) pokvariti se, zatajiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prešútjeti — (što) svrš. 〈prez. prèšūtīm, pril. pr. ēvši, prid. trp. prèšūćen〉 1. {{001f}}bez riječi prijeći preko čijih riječi ili postupaka 2. {{001f}}zatajiti ono što se zna, ne htjeti se izjasniti o postojanju čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pr̀djeti — (pr̀diti) (∅) nesvrš. 〈prez. pr̀dīm, pril. sad. pr̀dēći, gl. im. pr̀đēnje〉 vulg. 1. {{001f}}ispuštati plinove iz crijeva; puštati vjetrove 2. {{001f}}razg. pejor. govoriti gluposti, pričati besmislice ⃞ {{001f}}silom prdi rđom smrdi pravi se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samozàtājan — prid. 〈odr. jnī〉 onaj koji je sposoban ograničiti i zatajiti svoje potrebe i neposredne interese radi drugoga ili višeg interesa koji se ne želi isticati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sàkriti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ijēm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. sakrìven/sȁkrīt〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}spremiti na mjesto za koje ne znaju drugi, skloniti od pogleda drugih b. {{001f}}učiniti da se što ne vidi, ne primijeti,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
utájiti — (što) svrš. 〈prez. ùtājīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùtājen〉 izvršiti utaju; zatajiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zatajívati — (koga, što, ∅) nesvrš. 〈prez. zatàjujēm, pril. sad. zatàjujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zatajiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
