zakazati — zakázati svrš. <prez. zàkāžēm, pril. pr. āvši, imp. zakáži, prid. trp. zàkāzān> DEFINICIJA 1. (što, za kada) odrediti, dogovoriti se, objaviti kada će i gdje će nešto biti; obavijestiti o vremenu i mjestu [zakazati sastanak u 2 sata] 2. (Ø) … Hrvatski jezični portal
zakazivati — zakazívati (što, Ø) nesvrš. <prez. zakàzujēm, pril. sad. zakàzujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zakazati ETIMOLOGIJA vidi zakazati … Hrvatski jezični portal
iznèvjeriti — svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. iznèvjeren〉 1. {{001f}}(koga, što) prekršiti zadanu vjeru, pogaziti riječ, izdati čije povjerenje, ne držati se čega prema očekivanju [∼ prijateljstvo] 2. {{001f}}(∅) ne opravdati povjerenje, pokazati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ománuti — (∅) svrš. 〈prez. òmānēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. ománuo〉 razg. podbaciti, iznevjeriti očekivanja, promašiti, zakazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podbáciti — (∅) svrš. 〈prez. pòdbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòdbāčen〉 1. {{001f}}dobaciti manje nego što treba, ne dobaciti do mete 2. {{001f}}pren. ne ispuniti plan, očekivanja, obaveze itd.; iznevjeriti, razočarati, zakazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pr̀djeti — (pr̀diti) (∅) nesvrš. 〈prez. pr̀dīm, pril. sad. pr̀dēći, gl. im. pr̀đēnje〉 vulg. 1. {{001f}}ispuštati plinove iz crijeva; puštati vjetrove 2. {{001f}}razg. pejor. govoriti gluposti, pričati besmislice ⃞ {{001f}}silom prdi rđom smrdi pravi se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòsrati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòserēm (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. pȍsrān〉 vulg. 1. {{001f}}(koga, što) onečistiti izmetom, opoganiti 2. {{001f}}pejor. žarg. izvrijeđati, poniziti 3. {{001f}}(se) a. {{001f}}izvršiti nuždu b. {{001f}}pren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
súđēnje — súđēnj|e sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}suditi{{/ref}} 2. {{001f}}prosuđivanje, podvrgavanje čega procesu mišljenja 3. {{001f}}pravn. sudski proces, čin kojim se saziva i proces u kojem se razmatra predmet na sudu [javno ∼e; tajno ∼e;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uròčiti — (∅) svrš. 〈prez. ùročīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùročen〉 odrediti ili dogovoriti rok, zakazati za neko određeno vrijeme … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakazívati — (što, ∅) nesvrš. 〈prez. zakàzujēm, pril. sad. zakàzujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zakazati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
