zabòraviti

zabòravi|ti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zabòravljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}izgubiti iz sjećanja, prestati se sjećati koga ili čega b. {{001f}}ne sjetiti se u trenutku kad je potrebno, smetnuti s uma, ispustiti iz vida c. {{001f}}prestati se brinuti o komu ili čemu; zanemariti d. {{001f}}ostaviti, ne uzeti nešto sa sobom zbog nepažnje ili zanesenosti 2. {{001f}}{{/c}}(što komu) {{c=0}}oprostiti 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}zaboraviti jedan drugog b. {{001f}}izgubiti kontrolu nad svojim postupcima

⃞ {{001f}}{{/c}}i Bog ga je ∼o {{c=0}}1. {{001f}}zadržao se negdje suviše dugo 2. {{001f}}izgubio je svaku nadu; {{/c}}neće (on, taj) sebe ∼ti {{c=0}}vodit će računa o svojem interesu; {{/c}}∼ to {{c=0}}u dijaloškoj situaciji odnosi se na ono što je rekao sugovornik u zn.: ne dolazi u obzir, odbaci tu misao{{/c}}