vòlovskī

vòlovskī
vòlovsk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji je od vola {{/c}}[∼a žila; ∼i rogovi]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}volinji, volujski 2. {{001f}}koji se odnosi na volove {{/c}}[∼a zaprega; ∼a kola koja vuku volovi]
{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼i jezik bot., {{c=1}}v. {{ref}}pjegavica{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼o oko bot., {{c=1}}v. {{ref}}nizanj{{/ref}}{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • volovski — vòlovskī prid. DEFINICIJA 1. koji je od vola [volovska žila; volovski rogovi]; volinji, volujski 2. koji se odnosi na volove [volovska zaprega; volovska kola koja vuku volovi] SINTAGMA volovski jezik bot., v. pjegavica; volovsko oko bot. šumska… …   Hrvatski jezični portal

  • vòlovski — pril. kao vol, na način volova …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • volovski — vòlovski pril. DEFINICIJA kao vol, na način volova ETIMOLOGIJA vidi vol …   Hrvatski jezični portal

  • volóvski — a o prid. (ọ) nanašajoč se na vole: volovsko stegno / juha iz volovskega repa; trobiti na volovski rog / volovska vprega / ekspr.: ljudje volovske moči; volovska potrpežljivost zelo velika / ekspr.: človek s širokim, volovskim obrazom spodaj… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • pjȅgavica — ž bot. 1. {{001f}}biljka (Anchusa officinalis) iz porodice oštrolista (Boraginaceae); volovski jezik 2. {{001f}}reg. a. {{001f}}sorta vinove loze i grožđa te sorte b. {{001f}}vrsta kruške (s pjegama) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vòlinjī — prid. koji je od vola; volovski …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pjegavica — pjȅgavica ž DEFINICIJA bot. 1. biljka (Anchusa officinalis) iz porodice oštrolista (Boraginaceae); volovski jezik 2. reg. a. sorta vinove loze i grožđa te sorte b. vrsta kruške (s pjegama) ETIMOLOGIJA v. pjega …   Hrvatski jezični portal

  • volinji — vòlinjī prid. DEFINICIJA volovski ETIMOLOGIJA vidi vol …   Hrvatski jezični portal

  • jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • nagóbčnik — a m (ọ̑) priprava v obliki mreže, ki se da živali na gobec, da ne more gristi, jesti: natakniti kravi, psu nagobčnik; pasji, volovski nagobčnik ∙ ekspr. preveč je govoril, pa so mu nataknili nagobčnik mu prepovedali govoriti, razširjati svoje… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”