- vòlovski
- vòlovski pril. {{c=0}}kao vol, na način volova{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
vòlovski
Look at other dictionaries:
volovski — vòlovskī prid. DEFINICIJA 1. koji je od vola [volovska žila; volovski rogovi]; volinji, volujski 2. koji se odnosi na volove [volovska zaprega; volovska kola koja vuku volovi] SINTAGMA volovski jezik bot., v. pjegavica; volovsko oko bot. šumska… … Hrvatski jezični portal
volovski — vòlovski pril. DEFINICIJA kao vol, na način volova ETIMOLOGIJA vidi vol … Hrvatski jezični portal
volóvski — a o prid. (ọ) nanašajoč se na vole: volovsko stegno / juha iz volovskega repa; trobiti na volovski rog / volovska vprega / ekspr.: ljudje volovske moči; volovska potrpežljivost zelo velika / ekspr.: človek s širokim, volovskim obrazom spodaj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vòlovskī — vòlovsk|ī prid. 1. {{001f}}koji je od vola [∼a žila; ∼i rogovi]; volinji, volujski 2. {{001f}}koji se odnosi na volove [∼a zaprega; ∼a kola koja vuku volovi] ∆ {{001f}}∼i jezik bot., {{c=1}}v. {{ref}}pjegavica{{/ref}}; ∼o oko bot., {{c=1}}v.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavica — ž bot. 1. {{001f}}biljka (Anchusa officinalis) iz porodice oštrolista (Boraginaceae); volovski jezik 2. {{001f}}reg. a. {{001f}}sorta vinove loze i grožđa te sorte b. {{001f}}vrsta kruške (s pjegama) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vòlinjī — prid. koji je od vola; volovski … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjegavica — pjȅgavica ž DEFINICIJA bot. 1. biljka (Anchusa officinalis) iz porodice oštrolista (Boraginaceae); volovski jezik 2. reg. a. sorta vinove loze i grožđa te sorte b. vrsta kruške (s pjegama) ETIMOLOGIJA v. pjega … Hrvatski jezični portal
volinji — vòlinjī prid. DEFINICIJA volovski ETIMOLOGIJA vidi vol … Hrvatski jezični portal
jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nagóbčnik — a m (ọ̑) priprava v obliki mreže, ki se da živali na gobec, da ne more gristi, jesti: natakniti kravi, psu nagobčnik; pasji, volovski nagobčnik ∙ ekspr. preveč je govoril, pa so mu nataknili nagobčnik mu prepovedali govoriti, razširjati svoje… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
