vr̀tjeti

vr̀tjeti (to, se) nesvrš. 〈prez. vr̀tīm (se), pril. sad. vr̀tēći (se), prid. rad. vr̀tio/vr̀tjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vr̀ćēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati 2. {{001f}}{{/c}}(čime) {{c=0}}micati dijelom tijela oko osi {{/c}}[∼ glavom] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}okretati se, obrtati se oko osi ili oko jedne točke b. {{001f}}nemirno se okretati, vrpoljiti se c. {{001f}}{{/c}}(se oko čega) pren. {{c=0}}vraćati se na isti predmet

⃞ {{001f}}{{/c}}vrti mi se mozak (od brige, od posla) {{c=0}}imam mnogo briga, previše sam zaposlen; {{/c}}vrti mi se u glavi od čuda {{c=0}}to je veliko iznenađenje; {{/c}}∼ koga (oko malog prsta) {{c=0}}činiti što s kime po svojoj volji; {{/c}}∼ repom {{c=0}}1. {{001f}}ulagivati se komu 2. {{001f}}ponašati se izazovno (o ženi, koketnoj djevojci); {{/c}}∼ se kao čigra {{c=0}}1. {{001f}}biti u neprekidnu pokretu 2. {{001f}}vrlo brzo i vješto raditi; vrti mi se u glavi hvata me vrtoglavica; {{/c}}∼ se oko koga {{c=0}}1. {{001f}}udvarati se 2. {{001f}}ulagivati se kome{{/c}}