izvr̀tjeti

izvr̀tjeti (što) svrš. 〈prez. ìzvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. izvr̀tio/izvr̀tjela ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}probušiti sredstvom koje djeluje tako da se vrti (svrdlom, bušilicom), izdupsti na taj način {{/c}}[∼ rupu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}postići što spretnim djelovanjem, uspjeti u čemu ustrajnim molbama ili traženjima veze u društvu, upornim uvjeravanjima i sl. {{/c}}[sve je izvrtio i dobio to mjesto], {{c=1}}usp. {{ref}}izventati (1){{/ref}}{{/c}}