vrátiti

vrátiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. vrȃtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. vrȃćen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}dati natrag ono što je uzeto, oteto, posuđeno, dobiveno od koga {{/c}}[∼ dug; ∼ knjigu] {{c=0}}2. {{001f}}dobiti, steći, povratiti ono što je netko imao, što je bilo izgubljeno 3. {{001f}}učiniti da tko pođe natrag na mjesto odakle je došao 4. {{001f}}uzvratiti komu što {{/c}}[∼ udarac] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}doći natrag, doći onamo odakle je netko pošao {{/c}}[∼ se kući] {{c=0}}b. {{001f}}ponovno otići onamo kamo je već jednom netko išao {{/c}}[vratit ću se dogodine] {{c=0}}c. {{001f}}ponovno se početi baviti nečim nakon prekida {{/c}}[∼ se na stari posao] {{c=0}}d. {{001f}}ponovno se pojaviti, očitovati, povratiti se e. {{001f}}nastaviti govoriti o nekoj temi nakon digresije {{/c}}[vratimo se predmetu]