Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
vjernik — vjȇrnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji vjeruje u više biće, Boga, bogove, onaj koji je religiozan 2. onaj koji pripada kakvoj crkvi ili vjerskoj zajednici ETIMOLOGIJA vidi vjera … Hrvatski jezični portal
ekstáza — (èkstaza) ž 1. {{001f}}vrlo jako i pretjerano oduševljenje, do krajnosti povišeni afekt, opijenost, ushićenje; ushit, zanos 2. {{001f}}pat. stanje histerika; očituje se kao nepokretnost, neosjetljivost, ukočenost pogleda i utonulost u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȃdž — m 〈G hádža〉 isl. hodočašće u Meku, obavlja ga vjernik osobno ili preko zamjenika ✧ {{001f}}tur. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍbnova — ž 1. {{001f}}vraćanje čega porušenog, dotrajalog itd. u prijašnje stanje 2. {{001f}}a. {{001f}}oživljavanje onoga što je bilo zapušteno, zaboravljeno b. {{001f}}ponavljanje, ponovno postavljanje [∼ kazališne predstave] ∆ {{001f}}duhovna ∼ 1.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍbožnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je pobožan; vjernik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅrovati — vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}(komu, čemu) imati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
závjet — m 1. {{001f}}svečano obećanje, svečana obveza na što; zakletva 2. {{001f}}zavještana želja ili molba 3. {{001f}}zavjetni dar ili žrtva na koju se vjernik obvezao 4. {{001f}}zast. savez, zakon [Stari ∼; Novi ∼] ∆ {{001f}}Novi ∼ (savez) drugi dio… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čìtāč — m (čitàčica ž) 〈G čitáča〉 1. {{001f}}tehn. sprava koja služi da se s nje čita 2. {{001f}}onaj tko čita neki tekst kao posrednik između pisca i onoga tko sluša; spiker 3. {{001f}}a. {{001f}}onaj koji mnogo čita b. {{001f}}posjetitelj čitaonice,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bogoštovatelj — bogoštòvatelj m DEFINICIJA onaj koji (po)štuje Boga; vjernik ETIMOLOGIJA vidi bogoštovlje … Hrvatski jezični portal
rab — rȁb1 m DEFINICIJA zast. sluga, rob [rab Božji vjernik] ETIMOLOGIJA stsl. rabъ: sluga, v. rabiti … Hrvatski jezični portal
