vjȅrovati

vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}{{/c}}(komu, čemu) {{c=0}}imati povjerenja (u koga, u što), pouzdati se (u koga) {{/c}}[∼ti na riječ smatrati što istinitim ne tražeći dokaz] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(u koga, u što) {{c=0}}a. {{001f}}vjerovati u čije mogućnosti ili sposobnosti b. {{001f}}biti vjernik, vjerovati u Boga

⃞ {{001f}}{{/c}}A{{c=0}}.{{/c}} nećeš (nećete) ∼ti... (ali...) {{c=0}}(kao uvod u neki iskaz ili kao odgovor na čije pitanje u zn. nevjerojatno je, iznenađuje, ne bi se reklo, iznenadit ćeš se kad čuješ i sl., a ne u smislu da sugovornik ili onaj tko sluša zaista neće vjerovati) {{/c}}[nećeš ∼ti, ali ja i u ovim godinama imam volje za rad]{{c=0}}; {{/c}}∼li ili ne {{c=0}}1. {{001f}}komentar onoga što je rečeno u zn. nije lako vjerovati, ali je upravo tako 2. {{001f}}čest novinski naslov ili najava onoga o čemu će se govoriti u zn. da će biti teško vjerojatno ili vrlo neobično; {{/c}}(ja) vjerujem da... {{c=0}}(uvodni dio rečenice ili teksta) mislim, čini mi se {{/c}}[vjerujem da ljudi neće počiniti takve strahote]{{c=0}}; {{/c}}B{{c=0}}.{{/c}} ne ∼ti svojim očima (ušima) {{c=0}}jako se čuditi čemu neobičnom, neočekivanom, biti jako uzbuđen; {{/c}}∼ti na riječ {{c=0}}smatrati što istinitim ne tražeći dokaz{{/c}}