uputiti — upútiti (se) svrš. <prez. ùpūtīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùpūćen> DEFINICIJA 1. (što) poslati, upraviti u nekom smjeru [uputiti lijevo/desno/pravo] 2. (koga u što) a. obavijestiti (o čemu), upoznati (koga s čime) b.… … Hrvatski jezični portal
adresírati — adresíra|ti (što, komu) dv. 〈prez. adrèsīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) uputiti/upućivati pošiljku na određenu adresu, (na)pisati adresu na pošiljku; nasloviti 2. {{001f}}(što komu) pren.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
adrèsa — adrès|a ž 〈G mn adrésā〉 1. {{001f}}ime primatelja na pošiljci s točnim određenjem mjesta življenja [dati svoju ∼u; napisati ∼u] 2. {{001f}}mjesto na kojem fizička ili pravna osoba živi ili radi [∼a stana; ∼a ureda] 3. {{001f}}inform. broj ćelije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pôći — svrš. 〈prez. pôđēm, pril. pr. pȍšāvši, imp. póđi, prid. rad. pȍšao/pòšla ž〉 1. {{001f}}(∅) početi ići, krenuti (s mjesta), uputiti se, uputiti se određenim smjerom [pođimo!; pošla mi (me) karta počeo sam dobivati u igri karata; pošlo je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗt — pȗt1 ž 〈G p‹ti〉 1. {{001f}}ljudsko tijelo kao ukupnost vanjskih fizičkih svojstava i osjećajnosti [mlada ∼; gladna ∼] 2. {{001f}}boja kože [svijetla ∼; tamna ∼; crna ∼]; ten 3. {{001f}}tjelesnost, putenost, spolnost [∼ je slaba, a duh čvrst] pȗt2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùpraviti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùpravljen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}poslati, uputiti b. {{001f}}pokazati put c. {{001f}}obratiti se kome riječima itd. 2. {{001f}}(se) uputiti se u nekom smjeru;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùvesti — ùvesti1 svrš. (što, se) 〈prez. uvèzēm (se), pril. pr. ùvezāvši (se), imp. uvèzi (se), prid. rad. ùvezao (se), prid. trp. uvèzen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}vozeći dovesti u neki prostor b. {{001f}}unijeti stranu robu u svoju zemlju, na domaće… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
put — pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā> DEFINICIJA 1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija… … Hrvatski jezični portal
adresirati — adresírati dv. <prez. adrèsīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) uputiti/upućivati pošiljku na određenu adresu, (na)pisati adresu na pošiljku; nasloviti 2. (što komu) pren. namijeniti/namjenjivati,… … Hrvatski jezični portal
adresa — adrèsa ž <G mn adrésā> DEFINICIJA 1. ime primatelja na pošiljci s točnim određenjem mjesta življenja [dati svoju adresu; napisati adresu] 2. mjesto na kojem fizička ili pravna osoba živi ili radi [adresa stana; adresa ureda] 3. inform. broj … Hrvatski jezični portal
