pôći

pôći svrš. 〈prez. pôđēm, pril. pr. pȍšāvši, imp. póđi, prid. rad. pȍšao/pòšla ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}početi ići, krenuti (s mjesta), uputiti se, uputiti se određenim smjerom {{/c}}[pođimo!; pošla mi (me) karta počeo sam dobivati u igri karata{{c=0}};{{/c}} pošlo je (krenulo je) sve ide prema očekivanju{{c=0}};{{/c}} pošlo je naopako (nizbrdo, natraške, tumbe) promijenilo se nagore{{c=0}};{{/c}} pošlo je sve po starom nastavilo se onako kako je i prije bilo] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(kamo) {{c=0}}otići s pređašnjeg mjesta, udaljiti se {{/c}}[∼ kući] {{c=0}}3. {{001f}}udati se {{/c}}[∼ za koga] {{c=0}}4. {{001f}}otići sa svrhom da se tko/što dovede, doveze, donese {{/c}}[∼ po novine] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}pren. (za kim, za čim) {{c=0}}ugledati se, povesti se za kim, čim {{/c}}[∼ za lošim uzorom] {{c=0}}6. {{001f}}{{/c}}reg. (+ infinitiv) {{c=0}}pleonastično u zn. nepotrebnog posla ili neumjesne radnje {{/c}}[i za tu sitnicu ∼ se mučiti; zbog gluposti ∼ se svađati], {{c=1}}usp. {{ref}}ići (11){{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ za rukom {{c=0}}uspjeti u čemu{{/c}}