- tùčnjava
- tùčnjava ž {{c=0}}međusobno udaranje dviju ili više osoba, međusobni fizički obračun; tuča{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
tùčnjava
Look at other dictionaries:
tučnjava — tùčnjava ž DEFINICIJA međusobno udaranje dviju ili više osoba, međusobni fizički obračun; tuča ETIMOLOGIJA vidi tući … Hrvatski jezični portal
makljáža — ž žarg. tučnjava; maravela … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
maravèla — ž žarg. tučnjava, batinanje; makljaža … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rjêčnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki ∼; etimološki ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo, vokabular b … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
súkob — m 1. {{001f}}otvoreno neprijateljstvo; spor, prepirka, svađa, tučnjava [strane u ∼u; verbalni ∼] 2. {{001f}}rat, bitka [ratni ∼; oružani ∼; vojni ∼] 3. {{001f}}psihička borba koja se javlja prilikom istodobnog djelovanja oprečnih nagona, poriva i … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȕča — ž 〈G mn tȗčā〉 1. {{001f}}meteor. smrznute kapi kiše koje padaju ka zrna leda; krupa, grȁd 2. {{001f}}razg., {{c=1}}v. {{ref}}tučnjava{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šóra — ž žarg. tučnjava ✧ {{001f}}alb … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šora — šóra ž DEFINICIJA žarg. tučnjava ETIMOLOGIJA alb. shorrë … Hrvatski jezični portal
rječnik — rjȇčnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki rječnik; etimološki rječnik] 2. a. ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo … Hrvatski jezični portal
bijenje — bìjēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. biti 2. tučnjava 3. a. kazna za učinjeno nedjelo, tjelesna kazna udaranjem b. pov. u srednjovjekovnim i kasnijim zakonima svako kažnjivo djelo, povreda zakona ETIMOLOGIJA vidi biti … Hrvatski jezični portal
