rjêčnīk

rjêčnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉 {{c=0}}1. {{001f}}skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja {{/c}}[frazeološki ∼; etimološki ∼] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo, vokabular b. {{001f}}jezična izražajna sredstva, riječi i način izražavanja određenog područja, osobe, kruga ljudi ili sl. {{/c}}[ulični ∼; dječji ∼; krležijanski ∼; prostački ∼]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}deskriptivni ∼ {{c=0}}opisni rječnik, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}opisni ∆{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}jednojezični (dvojezični, višejezični) ∼ {{c=0}}vrsta rječnika koji sadrži natuknice i ekvivalente iz jednog (dva ili više) jezika; {{/c}}normativni ∼ {{c=0}}rječnik koji propisuje, određuje normu, tj. koji sadrži riječi koje se smatraju pravilnima; preskriptivni rječnik; {{/c}}objasnidbeni ∼ {{c=0}}rječnik koji uz natuknicu navodi i njezinu definiciju; {{/c}}opisni ∼ {{c=1}}= {{001f}}{{ref}}opisni rječnik{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}prijevodni ∼ {{c=0}}rječnik koji navodi ekvivalente na dva ili više jezika; {{/c}}terminološki (stručni) ∼ {{c=0}}rječnik koji sadrži terminološke podatke iz jednog ili više zasebnih područja

⃞ {{001f}}{{/c}}govoriti čijim ∼om (prihvatiti čiji ∼ i sl.) {{c=0}}1. {{001f}}prihvatiti čiji način izražavanja i terminologiju, uživjeti se u čiji način mišljenja koji se odražava na načinu izražavanja 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}ući u razgovor, obračun i sl. metodama i riječima za koje se pretpostavlja da ih sugovornik (ob. protivnik) jedino razumije (vrijeđanje, tučnjava, oružje i sl.){{/c}}