tvòrba

tvòrba ž 〈G mn tvórbā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}tvorenje, građenje, stvaranje, nastajanje, postanak 2. {{001f}}tvorevina 3. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}jezična pojava kojom u jeziku nastaju nove riječi na osnovi rječničkog blaga

∆ {{001f}}{{/c}}prefiksalna ∼ lingv. {{c=0}}tvorba prefiksima, predmecima {{/c}}[pred + radnik {{tag1=2}}→{{/tag1}} predradnik]{{c=0}}; {{/c}}prefiksalno-složena ∼ lingv. {{c=0}}tvorbeni način u kojem se istodobno dodaje prefiks i slažu dvije osnove {{/c}}[o + živo + tvoriti {{tag1=2}}→{{/tag1}} oživotvoriti]{{c=0}}; {{/c}}prefiksalno-sufiksalna ∼ lingv. {{c=0}}tvorbeni način u kojemu se istodobno dodaju prefiks i sufiks {{/c}}[o + bijel + jeti {{tag1=2}}→{{/tag1}} obijeljeti]{{c=0}}; {{/c}}složeno-sufiksalna ∼ lingv. {{c=0}}tvorbeni način u kojemu se pri slaganju istodobno dodaje i sufiks {{/c}}[bilj + o + žder {{tag1=2}}→ {{/tag1}}biljožder]{{c=0}}; {{/c}}sufiksalna ∼ lingv. {{c=0}}tvorbeni način dodavanjem sufiksa {{/c}}[brij + ač {{tag1=2}}→{{/tag1}} brijač]{{c=0}}; {{/c}}∼ riječi lingv. {{c=0}}1. {{001f}}slaganje i izvođenje riječi 2. {{001f}}jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem načina, vrsta, slaganja i izvođenja te postanka novih riječi {{/c}}[učitelj + ica {{tag1=2}}→{{/tag1}} učiteljica]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}tvorba{{/c}}