- trúblja
- trúblj|a ž 〈G mn -bāljā/-ī〉 zast. knjiš. {{c=0}}fanfara {{/c}}[∼e jerihonske], {{c=1}}usp. {{ref}}truba (1){{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
trúblja
Look at other dictionaries:
trublja — trúblja ž <G mn bāljā/ ī> DEFINICIJA zast. knjiš., v. truba (1) [trublje jerihonske] ETIMOLOGIJA vidi truba … Hrvatski jezični portal
Aida-trublja — Aída trȕblja ž DEFINICIJA glazb. uzdužna trublja s jednim ventilom, oštra i blistava zvuka ETIMOLOGIJA G. Verdi dao je 1870. konstruirati za operu »Aida« … Hrvatski jezični portal
fanfara — fànfara ž DEFINICIJA glazb. 1. kratka patetična melodija za limene puhaće instrumente [pobjedničke fanfare] 2. limeni puhaći instrument za takve melodije, usp. trublja FRAZEOLOGIJA udariti u fanfare naveliko slaviti, proslavljati što preko mjere… … Hrvatski jezični portal
Минчетич Владио Старший — (или Vladislao di Girolamo Menze) дубровницкий поэт; умер в 1665 г.; член сената города Рагуза, автор героической поэмы Trublja slovinska , где он воспевает подвиги Георгия Зринского (Анкона, 1665; второе изд. Кукулевича, Загреб, 1844),… … Энциклопедический словарь Ф.А. Брокгауза и И.А. Ефрона
Минчетич, Владио Старший — (или Vladislao di Girolamo Menze) дубровницкий поэт; † в 1665 г.; член сената города Рагуза, автор героической поэмы Trublja slovinska , где он воспевает подвиги Георгия Зринского (Анкона, 1665; второе изд. Кукулевича, Загреб, 1844), буколических … Энциклопедический словарь Ф.А. Брокгауза и И.А. Ефрона
fànfara — fànfar|a ž glazb. 1. {{001f}}kratka patetična melodija za limene puhače instrumente [pobjedničke ∼e] 2. {{001f}}limeni puhaći instrument za takve melodije, {{c=1}}usp. {{ref}}trublja{{/ref}} ⃞ {{001f}}udariti u ∼e naveliko slaviti, proslavljati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trúba — trúb|a ž 1. {{001f}}limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
truba — trúba ž DEFINICIJA 1. limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2. naprava na… … Hrvatski jezični portal
cink — cȉnk2 m <N mn ovi> DEFINICIJA glazb. pov. stari puhaći instrument od tvrda drva ili slonove kosti kojeg u 18 st. istiskuje trublja ETIMOLOGIJA njem. Zink, v. cink … Hrvatski jezični portal
