trúba

trúb|a ž {{c=0}}1. {{001f}}limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2. {{001f}}naprava na vozilima za davanje zvučnih signala 3. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}onaj koji slabo radi, koji se slabo razumije u što {{/c}}[prava ∼a]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}bezveznjak

⃞ {{001f}}{{/c}}(sastaviti) šake u ∼u {{c=0}}1. {{001f}}sastaviti ruke u dlanovima i prinijeti ustima kad se viče na daljinu (preko brda i sl.) 2. {{001f}}{{/c}}iron. {{c=0}}vikati, praviti veliku reklamu oko čega, razvikati što, poduzimati da što postane tema o kojoj svi govore; razvikivati, reklamirati, razbubavati, trubiti, rastrubiti, rastelaliti, davati na veliko zvono{{/c}}