terminòloškī

terminòloškī
terminòlošk|ī prid. {{c=0}}koji se odnosi na terminologiju i terminologe {{/c}}[∼i kriterij važniji je od formalnoga]
{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a odrednica {{c=0}}rječnička oznaka koja određuje je li natuknica uz koju stoji odrednica termin (term.), odnosno kojem znanstvenom području pripada (zool., pat., lingv.){{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • terminološki — terminòloškī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na terminologiju i terminologe [terminološki kriterij važniji je od formalnoga] SINTAGMA terminološka kartica ustrojen skup terminoloških podataka koji se odnose na jedan pojam; terminološka… …   Hrvatski jezični portal

  • terminolóški — a o prid. (ọ̑) nanašajoč se na terminologe ali terminologijo: terminološki nesporazum; terminološka neenotnost / terminološki kvalifikator, slovar; terminološka besedna zveza …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • rjêčnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki ∼; etimološki ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo, vokabular b …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rječnik — rjȇčnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki rječnik; etimološki rječnik] 2. a. ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo …   Hrvatski jezični portal

  • metonimizacija — metonimizácija ž DEFINICIJA lingv. stilistički i terminološki postupak prenošenja značenja jedne riječi na nov pojam po bliskosti, usp. metaforizacija ETIMOLOGIJA vidi metonimija …   Hrvatski jezični portal

  • metaforizacija — metaforizácija ž DEFINICIJA lingv. stilistički i terminološki postupak prenošenja značenja jedne riječi na nov pojam po sličnosti, usp. metonimizacija ETIMOLOGIJA vidi metafora …   Hrvatski jezični portal

  • ómnibus — a m (ọ̑) 1. nekdaj kočiji podobno vozilo za prevoz večjega števila oseb v javnem prometu: peljati se z omnibusom; dvonadstropni omnibus / omnibus na tračnicah; omnibus s konjsko vprego 2. knjiž., ekspr., navadno v povedni rabi kar je iz… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”