- blagorjèčiv
- blagorjèčiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
blagorjèčiv
Look at other dictionaries:
blagorječiv — blagorjèčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. riječ … Hrvatski jezični portal
blagorječivost — blagorjèčivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorječiv ETIMOLOGIJA vidi blagorječiv … Hrvatski jezični portal
blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagorjèčivōst — ž osobina onoga koji je blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ … Hrvatski jezični portal
