blagoglagòljiv

blagoglagòljiv
blagoglagòljiv prid. odr. -ī〉 ekspr. razg. {{c=0}}koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ …   Hrvatski jezični portal

  • blagoglagoljivost — blagoglagòljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagoglagoljiv ili svojstvo onoga što je blagoglagoljivo; raspričanost, slatkorječivost ETIMOLOGIJA vidi blagoglagoljiv …   Hrvatski jezični portal

  • blagoglagòljivōst — ž osobina onoga koji je blagoglagoljiv ili svojstvo onoga što je blagoglagoljivo; raspričanost, slatkorječivost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; govorljiv, razgovorljiv, blagoglagoljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zlatòust — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorječiv — blagorjèčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. riječ …   Hrvatski jezični portal

  • peroracija — perorácija ž <G e> DEFINICIJA 1. tekst koji ima poseban način naglašavanja dijelova i izgovaranja prilagođen prilici; blagoglagoljiv, bombastičan, javni govor 2. svečani, kićeni zaključak, završetak govora ETIMOLOGIJA lat. peroratio …   Hrvatski jezični portal

  • zlatoust — zlatòust prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. knjiš. koji divno govori; blagoglagoljiv, krasnorječiv ETIMOLOGIJA zlato + v. usta …   Hrvatski jezični portal

  • glagoljiv — glagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; blagoglagoljiv, govorljiv, razgovorljiv ETIMOLOGIJA vidi glagoljati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”