sréditi

sréditi (koga, što, se) svrš. 〈prez. srêdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. srêđen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}dovesti u red, urediti {{/c}}[∼ stan; ∼ knjige] {{c=0}}b. {{001f}}zaključiti, dogotoviti {{/c}}[sredio sam neke stvari] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}dovesti se u red; učiniti urednim i sređenim svoj način života 3. {{001f}}{{/c}}(koga) žarg. {{c=0}}a. {{001f}}učiniti nemoćnim kao protivnika; potući, pobijediti (u sportskoj igri i sl.) b. {{001f}}istući, prijetiti

⃞ {{001f}}{{/c}}sredi se {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}prestani biti nesređen, usmjeri svoj život kako treba, učini ono što uredan život traži (npr. oženi se itd.), dovedi u red svoje poslove 2. {{001f}}{{/c}}(ob. samo kao imperativ 1. lica jd ili mn u neposrednom obraćanju) ekspr. {{c=0}}saberi se, svrstaj se, zbroji se, sredi svoje misli, dođi k sebi (onome tko se u toj situaciji ponaša rastreseno ili nesuvislo){{/c}}