- smȗšenōst
- smȗšenōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}stanje ili osobina onoga koji je smušen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
smȗšenōst
Look at other dictionaries:
smušenost — smȗšenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje ili osobina onoga koji je smušen ETIMOLOGIJA vidi smušen … Hrvatski jezični portal
anàrhija — ž 1. {{001f}}pol. a. {{001f}}nepostojanje bilo kakve političke vlasti; bezvlađe, bezvlašće b. {{001f}}stanje potpunog nereda; kaos, konfuzija, zbrkanost, smušenost (osobito u organizaciji rada i društva), nered, pometnja 2. {{001f}}publ.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèzglavōst — ž 1. {{001f}}rij. nemanje glave; acefalija 2. {{001f}}svojstvo ili postupak onoga koji je bezglav (ob. u zn. 2); smušenost, izbezumljenost, dezorijentiranost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pométnja — ž 〈G mn a/ ī〉 1. {{001f}}neuobičajeno stanje; opća gužva, konfuzija, poremećaj [∼ na ulici] 2. {{001f}}nervozna zbunjenost, zabuna, smetenost, smušenost, pometenost (o osobi) [∼ u glavi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pı̏ti — nesvrš. 〈prez. pı̏jēm, imp. pîj, pril. sad. pı̏jūći, gl. im. pı̏jēnje〉 1. {{001f}}(što) unositi kroz usta u organizam tekućinu i gutati 2. {{001f}}(∅) biti sklon neumjerenom uživanju alkoholnih pića 3. {{001f}}upijati [suha zemlja pije vodu] ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smušenjáštvo — sr stanje smušenjaka, smušenost (ob. kao trajnije stanje ili pojava) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smètenōst — ž stanje ili osobina onoga koji je smeten; smušenost; konfuzija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zbȑka — ž 〈D L zbȑci, G mn zbȓkā〉 1. {{001f}}neskladna mješavina stvari, bića ili pojmova, nepostojanje logične veze i reda; nered 2. {{001f}}pometnja, smušenost 3. {{001f}}pomanjkanje jasnoće i reda u izlaganju; konfuzija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zmešàrija — ž reg. ekspr. 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}mješarija{{/ref}} 2. {{001f}}zbrka, nesklad, pometnja, opća zabuna, smušenost [∼ u glavama ljudi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òdbiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. {{001f}}oduzeti od iznosa, ne uračunati [∼ od plaće] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
