pı̏ti

pı̏ti nesvrš. 〈prez. pı̏jēm, imp. pîj, pril. sad. pı̏jūći, gl. im. pı̏jēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}unositi kroz usta u organizam tekućinu i gutati 2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}biti sklon neumjerenom uživanju alkoholnih pića 3. {{001f}}upijati {{/c}}[suha zemlja pije vodu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}ja (to) pijem (ono) mene pije {{c=0}}(kad piće ne prija, kad se muči s pićem) ne ide mi u slast, šteti mi, ne podnosim; {{/c}}ne zna se ni tko pije ni tko plaća {{c=0}}zbrkano stanje duhova, opća zbrka, pometnja, nejasan odnos prava i dužnosti među ljudima, smušenost u nekoj zajednici (društvu, organizaciji, obitelji itd.); {{/c}}∼ (po)bratimstvo {{c=0}}ispijati čašu brateći se s kim; {{/c}}∼ dušu (krv) (na pamuk, na slamku) {{c=0}}mučiti, kinjiti koga; {{/c}}∼ u čije zdravlje {{c=0}}ispijati izričući dobre želje za čije zdravlje; {{/c}}ta (ti) ne pije vode (kod mene) {{c=0}}to nema (za mene) nikakve vrijednosti, to neće ići, ja u to ne vjerujem{{/c}}