slòmiti

slòmiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. slȍmīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. slȍmljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}upotrebom snage, silom krutu cjelinu razbiti na dijelove {{/c}}[∼ štap] {{c=0}}b. {{001f}}padom ili udarom izazvati lom kosti {{/c}}[∼ nogu; ∼ kralježnicu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) pren. {{c=0}}oduzeti komu sposobnost otpora ili nezavisnog mišljenja {{/c}}[∼ neprijatelja; ∼ opoziciju] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}prelomiti se, prebiti se b. {{001f}}teško se ozlijediti pri padu, udaru c. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}biti savladan, uništen, odstupiti od svog uvjerenja, pokoriti se

⃞ {{001f}}{{/c}}nitko se nije slomio lažući nego teško noseći, {{c=1}}v. {{ref}}lagati ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼ vrat {{c=0}}ne uspjeti, stradati, propasti; {{/c}}∼ vrat (komu) {{c=0}}uništiti koga; {{/c}}∼ štap nad kim {{c=0}}izreći osudu, oštru kritiku, kazniti; {{/c}}∼ zube (na čemu) {{c=0}}pretrpjeti neuspjeh{{/c}}