- slijêp
- slijêp prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}kojem nedostaje vid, koji ne vidi 2. {{001f}}{{/c}}pren. pejor. {{c=0}}koji ne želi ili ne može ocijeniti, procijeniti (argumente, okolnosti i sl.) {{/c}}[∼ na činjenice] {{c=0}}3. {{001f}}koji se očituje elementarnom snagom; nekontroliran, stihijski {{/c}}[∼a sila] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(+ potenc.) {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}term. {{c=0}}koji završava tako da se zatvara, ne ostavlja protok i sl. {{/c}}[∼i kraj] {{c=0}}b. {{001f}}koji nema otvor {{/c}}[∼a strana]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a ulica {{c=0}}1. {{001f}}ulica koja nema izlaza 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}bezizlazno stanje; {{/c}}∼o okno rud. {{c=0}}okno koje u rudniku povezuje pojedine horizonte, ali ne dopire do površine; {{/c}}∼i putnik {{c=0}}osoba koja bez plaćene prevoznine ili bez dopuštenja ovlaštene osobe koristi prijevoz; {{/c}}∼o crijevo anat. {{c=0}}početni dio debelog crijeva, na dnu ima privjesak (crvuljak ili apendiks) koji se može gnojno upaliti⃞ {{001f}}{{/c}}(vidim) nisam ∼ {{c=0}}(na riječi sugovornika kad on nepotrebno upozorava na nešto očito ili ono što se vidi okom) {{/c}}[A: Evo, tu ti je kuhinjska krpa, pa obriši B: Vidim, nisam ∼ = nisam ćorav], {{c=1}}usp. {{ref}}ćorav ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}pravda je ∼a, {{c=1}}v. {{ref}}pravda ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}(biti) ∼ kod (zdravih, svojih) očiju {{c=0}}ne znati čitati i pisati, biti nepismen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.