skòčiti

skòčiti (∅) svrš. 〈prez. skȍčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. skòčio〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo {{/c}}[∼ u rijeku; ∼ uvis] {{c=0}}b. {{001f}}naglo ustati {{/c}}[∼ sa stolice] {{c=0}}2. {{001f}}naglo se povećati {{/c}}[cijene su skočile] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}početi se naglo, žustro opirati čijem mišljenju; oštro se oprijeti, pokazati otvoren otpor 4. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}svratiti, na kratko otići; skoknuti {{/c}}[∼ do susjeda na kavu; ∼ u dućan]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}prvo skoči, pa onda reci hop! {{c=0}}ne hvali se dok ne izvršiš nešto; {{/c}}∼ kome u oči (za vrat) {{c=0}}žestoko nekoga napasti (ob. riječima); {{/c}}∼ kome u riječ {{c=0}}naglo prekinuti koga u govoru; {{/c}}∼ na noge (na oružje) {{c=0}}dići se naglo na bunu, pobuniti se; {{/c}}∼ sam sebi u usta {{c=0}}doći sam sa sobom u proturječnost{{/c}}