- ráslīnje
- ráslīnje sr {{c=0}}ono što raste, biljke (trave, bilje, šiblje, stabla); flora, rastinje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
raslinje — ráslīnje sr DEFINICIJA ono što raste, biljke (trave, bilje, šiblje, stabla); flora, rastinje ETIMOLOGIJA vidi rasti … Hrvatski jezični portal
drȁč — m 〈N mn evi〉 bot. 1. {{001f}}svaka samonikla bodljikava biljka; bodljikavo raslinje 2. {{001f}}(i drȁča ž) grm (Paliurus spina christi) iz porodice krkavinki (Rhamnaceae); raste u šikarama submediteranskog pojasa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gòrskī — gòrsk|ī prid. koji se odnosi na goru [∼o raslinje; ∼i potok; ∼a klima; ∼a služba spašavanja]; planinski ∆ {{001f}}Gorski kotar geogr., {{c=1}}v. {{ref}}kotar ∆{{/ref}}; ∼i kristal min. vrst bezbojna i prozirna kremena, nalazi se u šupljinama… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rástīnje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}raslinje{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȃšće — sr arh. raslinje, flora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȗsje — sr zb. nisko šumsko raslinje; šiblje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vegetácija — ž bot. 1. {{001f}}ukupnost biljnih zajednica određenoga kraja (fitocenoza); po postanku primarna (bez utjecaja čovjeka) i sekundarna (antropogena) 2. {{001f}}raslinje, biljni pokrov 3. {{001f}}rastenje, razvijanje biljaka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zelènilo — zelènil|o sr 1. {{001f}}opći dojam ili prostiranje po površini zelene boje 2. {{001f}}zeleno raslinje [živjeti u ∼u]; nasadi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zı̏mzelēn — prid. 〈odr. ī〉 term. koji je zelen i zimi [u požaru je izgorjelo sve ∼o raslinje]; vazdazelen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćȅlavac — m (ćȅlavica ž) 〈G āvca, V āvče〉 1. {{001f}}onaj koji nema kose; ćelavko, ćêlo 2. {{001f}}brdo, planina ili njegov značajniji dio na kojem raste samo trava ili eventualno nisko raslinje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika