- zelènilo
- zelènil|o sr {{c=0}}1. {{001f}}opći dojam ili prostiranje po površini zelene boje 2. {{001f}}zeleno raslinje {{/c}}[živjeti u ∼u]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nasadi{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zelènilo
Look at other dictionaries:
zelenilo — zelènilo sr DEFINICIJA 1. opći dojam ili prostiranje po površini zelene boje 2. zeleno raslinje, nasadi [živjeti u zelenilu] ETIMOLOGIJA vidi zelen … Hrvatski jezični portal
zelenílo — a s (í) 1. zeleno barvilo: izdelovati zelenilo ♦ bot. listno zelenilo zeleno barvilo, ki omogoča v rastlinski celici nastajanje ogljikovih hidratov 2. lastnost zelenega, zelena barva: zelenilo oči; zelenilo trav / sveže zelenilo polj 3. redko… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
List of places named after Franjo Tuđman — This is a partial list of places named in honor of Franjo Tuđman:Bridges*Čapljina *DubrovnikParks and green areas*Velika Gorica May 5, 2005 [http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/izjave i govori predsjednika vlade/2005/predsjednik vlade otvorio… … Wikipedia
kloròfīl — m 〈G klorofíla〉 bot. zelena tvar u lišću biljke, tijekom fotosinteze veže ugljikov dioksid koji se spaja s vodikom iz vode u škrob, dok se kisik oslobađa; biljno zelenilo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
malàhītnī — malàhītn|ī prid. koji se odnosi na malahit [∼o zelenilo organsko bojilo] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁrk — m 〈N mn pàrkovi〉 1. {{001f}}omeđeno, pošumljeno zemljište u gradu ili izvan grada s planski zasađenim drvoredima, cvijetnjacima itd., namijenjeno za odmor i rekreaciju 2. {{001f}}ukupni inventar vozila ili strojeva kojim raspolaže kakvo poduzeće … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
aerugo — (izg. erúgo) m DEFINICIJA pov. zelenilo oksidiranog bakra ETIMOLOGIJA lat … Hrvatski jezični portal
park — pȁrk m <N mn pàrkovi> DEFINICIJA 1. omeđeno, pošumljeno zemljište u gradu ili izvan grada s planski zasađenim drvoredima, cvijetnjacima itd., namijenjeno za odmor i rekreaciju 2. ukupni inventar vozila ili strojeva kojim raspolaže kakvo… … Hrvatski jezični portal
klorofil — kloròfīl m <G klorofíla> DEFINICIJA bot. zelena tvar u lišću biljke, tijekom fotosinteze veže ugljikov dioksid koji se spaja s vodikom iz vode u škrob, dok se kisik oslobađa; biljno zelenilo ETIMOLOGIJA kloro + fil … Hrvatski jezični portal
klorofíl — a m (ȋ) bot. zeleno barvilo, ki omogoča v rastlinski celici nastajanje ogljikovih hidratov, listno zelenilo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
