pòbjeći

pòbjeći svrš. 〈prez. -egnēm, pril. pr. -egāvši, prid. rad. pòbjegao〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅, od koga, od čega) {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}trčanjem, bježanjem, brzim hodom ili vožnjom umaknuti komu, izgubiti se iz vida, otići daleko od njega; odbjeći b. {{001f}}prekinuti vezu s kim (tko je bio neugodan, izvodio nasilje, stvarao neprilike) {{/c}}[∼ od neprijateljske okoline] {{c=0}}c. {{001f}}napustiti koga, ob. {{001f}}u: {{/c}}[∼ od muža; ∼ od žene] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(komu) {{c=0}}a. {{001f}}uspjeti umaknuti onome tko goni {{/c}}[∼ goniteljima; ∼ policiji] {{c=0}}b. {{001f}}ostaviti koga za sobom u trci {{/c}}[pobjegao mu je deset metara] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(u što) {{c=0}}naći utočište, snaći se na drugome mjestu i u drugoj djelatnosti {{/c}}[∼ u inozemstvo]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}ne moći ∼ iz svoje kože {{c=0}}ne moći promijeniti svoju narav ili svoje stanje; {{/c}}od toga se ne može ∼ {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju) to je neizbježno, tome se ne može umaknuti, to se ne može izbjeći, to je neminovno, s tim se mora računati {{/c}}[A: Kućanski aparati olakšavaju život, ali ima tu i troškova B: Od toga se ne može ∼]{{c=0}}; {{/c}}∼ od sirotinje {{c=0}}postati imućniji; {{/c}}∼ (od čega + genitiv imenice koja ima metonimijsko značenje) [∼ od motike = pobjeći od seoskog načina života i teškoga rada{{c=0}};{{/c}} ∼ od blata pobjeći iz sela u grad]{{c=0}}; {{/c}}pobjegao mi pogled {{c=0}}bez utjecaja volje pogled mi se usmjerio na što; {{/c}}pobjegla (mi, mu) riječ iz usta {{c=0}}izgovorio (sam, je) nešto nehotice, u brzini; {{/c}}pobjegla mi misao {{c=0}}izgubio sam misao, zaboravio sam što sam htio kazati; {{/c}}pobjeglo mu (joj itd.) {{c=0}}1. {{001f}}nekontrolirano je izgovorio, omaklo mu se 2. {{001f}}formula kojom se pristojno kaže da je tko nekontrolirano ispustio vjetar ili da nije mogao kontrolirati mokrenje ili stolicu{{/c}}