- prìkladan
- prìkladan (∅, za što, komu ili čemu) prid. 〈odr. -dnī〉 {{c=0}}koji odgovara potrebi, zahtjevu, koji pristaje {{/c}}[∼ dar]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}pogodan, podesan, podoban, zgodan, lasan{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prìkladan
Look at other dictionaries:
prikladan — prìkladan (Ø, za što, komu ili čemu) prid. <odr. dnī> DEFINICIJA koji odgovara potrebi, zahtjevu, koji pristaje; pogodan, podesan, podoban, zgodan, lasan [prikladan dar] ETIMOLOGIJA pri + v. klada … Hrvatski jezični portal
pȍdoban — prid. 〈odr. bnī〉 1. {{001f}}teol. koji je komu ili čemu nalik; sličan, {{c=1}}usp. {{ref}}podobije{{/ref}} 2. {{001f}}a. {{001f}}(za što) koji je povoljan; prikladan, lasan b. {{001f}}razg. pejor. koji ima podobnost, koji je prikladan, dobar… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neprikladan — neprìkladan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA koji ne odgovara svrsi, namjeni, veličini, željenom trajanju itd.; nepodesan, opr. prikladan ETIMOLOGIJA ne + v. prikladan … Hrvatski jezični portal
podoban — pȍdoban prid. <odr. bnī> DEFINICIJA 1. teol. koji je komu ili čemu nalik; sličan, usp. podobije 2. a. (za što) koji je povoljan; prikladan, lasan b. razg. pejor. koji ima podobnost, koji je prikladan, dobar (višima u hijerarhiji vlasti)… … Hrvatski jezični portal
prikladnost — prìkladnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je prikladno ili osobina onoga koji je prikladan ETIMOLOGIJA vidi prikladan … Hrvatski jezični portal
prikladno — prìkladno pril. DEFINICIJA na prikladan način, odgovarajući; podobno, zgodno, lasno ETIMOLOGIJA vidi prikladan … Hrvatski jezični portal
ambijentírati — (što, koga) dv. 〈prez. ambijèntīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}smjestiti/smještati na prikladan način u neki ambijent, (u)činiti da bude u skladu s ambijentom, uklopiti/uklapati u ambijent 2. {{001f}}umj.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȁdekvātan — ȁdekvāt|an prid. 〈odr. tnī〉 koji odgovara po svojstvima, mjerama, vrijednosti itd. drugome ili onomu s čime se zamjenjuje, uspoređuje, nadoknađuje itd.; odgovarajući, jednak, jednakovrijedan, podudaran, primjeren, prikladan, razmjeran [∼na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blȁgozvūčje — sr sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora [sa snijegom umjesto s snijegom]; slijed glasova prikladan za izgovor; blagoglasje, blagozvučnost, eufonija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbar — dȍb|ar prid. 〈odr. dȍbrī, komp. bȍljī〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}koji je poželjnih osobina [∼ar čovjek]; koristan, valjan, pošten, opr. loš, zao b. {{001f}}koji je moralno izvrstan [∼ro djelo] c. {{001f}}koji se lijepo ponaša [∼ro dijete] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
