- blȁgozvūčje
- blȁgozvūčje sr {{c=0}}sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora {{/c}}[sa snijegom umjesto s snijegom]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}slijed glasova prikladan za izgovor; blagoglasje, blagozvučnost, eufonija, {{/c}}opr. kakofonija
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.