Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pribiti — prìbiti svrš. <prez. prȉbijēm, pril. pr. īvši, prid. trp. pribìjen> DEFINICIJA 1. (što) pričvrstiti, utvrditi što čavlima na podlogu ili jedan dio uz drugi [pribiti đon] 2. (se) pren. ekspr. stati, postaviti se tijesno uz koga ili što;… … Hrvatski jezični portal
pribíti — bíjem dov., pribìl (í ȋ) 1. z žebljem, žeblji pritrditi: pribiti desko, podplat; vse je tako res, kot bi pribil / pribiti razglas na plot; pribiti na križ / ekspr. močna eksplozija ga je pribila k tlom vrgla na tla / pribiti z žeblji 2. odločno… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pribijati — pribíjati (što, se) nesvrš. <prez. prìbījām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pribiti ETIMOLOGIJA vidi pribiti … Hrvatski jezični portal
pribíjati — (što, se) nesvrš. 〈prez. prìbījām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pribiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prikòvati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìkujēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. prìkūj (se), prid. trp. prı̏kovān〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}kovanjem spojiti i dodati većem dijelu b. {{001f}}kovanjem pribiti uz što 2. {{001f}}(koga, se) pren. prisiliti,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràspēti — (koga) svrš. 〈prez. rȁspnēm, pril. pr. ēvši, imp. ràspni, prid. rad. rȁspeo, prid. trp. rȁspēt〉 1. {{001f}}pribiti na križ raširenih ruku 2. {{001f}}razapeti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȗp — m 〈G stúpa, N mn st‹povi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}arhit. samostojan okomit potporanj od različitih materijala i presjeka koji teret prenosi na čvrstu podlogu (sastoji se od temelja, stupa i glavice) kolona b. {{001f}}drveni, metalni ili betonski… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
učvršćénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}učvrstiti{{/ref}} 2. {{001f}}dio koji se dodaje tako što se nalijepi, prikuca itd. na veći radi čvrstoće ili da što čvršće stoji na podlozi i sl. [dodati ∼; pribiti ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakòvati — (što) svrš. 〈prez. zàkujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. zȁkovān〉 čavlima ili klinovima utvrditi; pribiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zbı̏ti — (što, se) svrš. 〈prez. zbı̏jēm (se), pril. pr. zbîvši (se), imp. zbîj (se), prid. trp. zbìjen〉 1. {{001f}}(što) upotrebom snage ili težine oruđa sabiti, učiniti tvrđim, gušćim; nabiti 2. {{001f}}(što, se) smjestiti (na nevelik ili premali… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
