prikovati — prikòvati svrš. <prez. prìkujēm, pril. pr. āvši, imp. prìkūj, prid. trp. prȉkovān> DEFINICIJA 1. (što) a. kovanjem spojiti i dodati većem dijelu b. kovanjem pribiti uz što 2. (koga, se) pren. prisiliti, primorati koga da ostane u kakvom… … Hrvatski jezični portal
prikováti — kújem dov., prikovál (á ú) 1. s kovanjem pritrditi: verigo prikovati na obroč / prikovali so jih na galejo; pren., ekspr. njegov divji pogled jo je prikoval na mestu 2. ekspr. narediti, povzročiti, da kdo mora biti kje, navadno dalj časa: otroci… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prikivati — prikívati (koga, što, se) nesvrš. <prez. prìkīvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prikovati ETIMOLOGIJA vidi prikovati … Hrvatski jezični portal
potkòvati — (se, koga, što) svrš. 〈prez. pòtkujēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. pòtkūj (se), prid. trp. pòtkovān〉 1. {{001f}}prikovati, prikucati potkovu 2. {{001f}}pren. steći znanje, iskustvo 3. {{001f}}(koga) pov. jez. knjiž. udariti kome za kaznu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
PRI- — {{upper}}PRI {{/upper}} kao prvi dio složenice 1. {{001f}}uz glagol označava a. {{001f}}primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. {{001f}}sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prikívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. prìkīvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prikovati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìći — nesvrš. 〈prez. ı̏dēm, pril. sad. ı̏dūći, pril. pr. ı̏šāvši, imp. ìdi, prid. rad. ı̏šao〉 1. {{001f}}(kuda, kamo, komu, s kim, za kim, uz koga, uza što) a. {{001f}}kretati se hodajući; hodati [∼ ulicom] b. {{001f}}kretati se nekim vozilom [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pri- — DEFINICIJA kao prvi dio složenice 1. uz glagol označava a. primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati; prišiti; privezati] c. zbijanje,… … Hrvatski jezični portal
potkovati — potkòvati (se, koga, što) svrš. <prez. pòtkujēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. pòtkūj (se), prid. trp. pȍtkovān> DEFINICIJA 1. prikovati, prikucati potkovu 2. pren. steći znanje, iskustvo 3. (koga) pov. jez. knjiž. udariti kome za kaznu… … Hrvatski jezični portal
prikovanost — prȉkovānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je prikovan ETIMOLOGIJA vidi prikovati … Hrvatski jezični portal
