prèkinuti

prèkinuti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèkinēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. prèkini (se), prid. trp. prèkinūt〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}naglim pokretom ruku u oprečnim smjerovima raskinuti {{/c}}[∼ konopac; ∼ konac] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}(što) pren. {{c=0}}naglo zaustaviti radnju, postupak, događaj i sl. {{/c}}[∼ predstavu] {{c=0}}c. {{001f}}{{/c}}(s kim) {{c=0}}raskinuti veze, prestati družiti se s kim d. {{001f}}{{/c}}(što, s čim) {{c=0}}učiniti čemu kraj, prestati (raditi itd.) {{/c}}[∼ s radom] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}upadati u čiji govor, ne dati kome da završi, da kaže što do kraja 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}namučiti se, pretrgnuti se {{/c}}[∼ se od posla]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ se od smijeha {{c=0}}mnogo i gromko se smijati, puknuti od smijeha, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}puknuti ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}prekinulo ga {{c=0}}nagao nastup raznih zdravstvenih smetnji od vjetra u leđa{{/c}}