prášēnje

prášēnje
prášēnje sr {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}prašiti{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}bot. {{c=0}}pojava cvjetnog praha iz prašnica 3. {{001f}}{{/c}}agr. {{c=0}}plitko zaoravanje strnokosa{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • prašenje — prášēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. prašiti 2. bot. pojava cvjetnog praha iz prašnica 3. agr. plitko zaoravanje strnokosa ETIMOLOGIJA vidi prah …   Hrvatski jezični portal

  • prašênje — a s (é) glagolnik od prašíti: izogniti se prašenju okoli peči / prašenje sadnega drevja / prašenje čebel …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • prasênje — a s (é) glagolnik od prasiti se: motnje pri prasenju …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • prásiti — (∅, što) nesvrš. 〈prez. prȃsīm, pril. sad. prásēći, gl. im. prásēnje/prášēnje〉 1. {{001f}}(što) (o krmači) dati mlado, {{c=1}}usp. {{ref}}oprasiti{{/ref}} 2. {{001f}}(∅, što) a. {{001f}}prljati, mazati čime, prolijevati tekućinu tako da se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prasiti — prásiti nesvrš. <prez. prȃsīm, pril. sad. prásēći, gl. im. prásēnje/prášēnje> DEFINICIJA 1. (što) dati mlado (o krmači), usp. oprasiti 2. (Ø, što) a. prljati, mazati čime, prolijevati tekućinu tako da se podloga mora poslije oprati b.… …   Hrvatski jezični portal

  • prášiti — nesvrš. 〈prez. prȃšīm, pril. sad. prášēći, gl. im. prášēnje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}dizati prašinu [ne praši tom metlom] b. {{001f}}pren. juriti (predodžba dizanja prašine) [∼ niz cestu (raditi i sl.)] c. {{001f}}razg. udarati koga [∼ po turu] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prašiti — prášiti nesvrš. <prez. prȃšīm, pril. sad. prášēći, gl. im. prášēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) a. dizati prašinu [ne praši tom metlom] b. pren. juriti (predodžba dizanja prašine) [prašiti niz cestu (raditi i sl.)] c. razg. udarati koga [prašiti po… …   Hrvatski jezični portal

  • prašílnik — a m (ȋ) agr. priprava ali stroj za prašenje rastlin: motorni, ročni prašilnik …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • žveplálnik — a [tudi u̯n] m (ȃ) agr. priprava ali stroj za prašenje vinske trte z žveplom v prahu: uporabljati žveplalnik / motorni, ročni žveplalnik …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”